Ne može se reći da ovaj tekst nije interesantan, dapače no meni se jako nameće osijećaj da g. Šola prelijeva iz šupljega u prazno i bez konkretnog riješenja. Kada treba dati riješenje za bilo kakvu situaciju on nema riješenja. Odgovori su mu : "Teško je to reći", "Boga pitaj kako će to skončati", "Živi bili pa vidjeli", ... ili nekako drugačije. To me navodi na zaključak da ni on ne zna kako poboljšati situaciju (pitanje je što je za koga poboljšanje?) u društvu, da ne želi ništa ni mijenjati (jer o čemu bi onda govorio ?) i da je ograničen i opterećen svojom povješću (gastarbajtersko dijete) pa su i njegovi stavovi obilježeni i usmjereni. Vjerujem da g. Šola želi imati pošten pristup cjelokupnoj tematici no svatko od nas ima neka povijesna naslijeđa koja ga formiraju i pitanje je čija su "najpravednija" da ostale može podučavati kako treba "pošteno" živjeti.
Doktor teologije i predavač na kulturologiji na osječkom Sveučilištu Josip Juraj Strossmayer te novinar Ivica Šola već godinama svojim tekstovima usrećuje, osvještava i nerijetko uzbunjuje dobar dio hrvatske javnosti. Svijest o stanju društva i hrabrost da kaže o čemu se mnogi boje govoriti povod je ovom razgovoru.
