Tko želi krizom pogođenim zemljama pomoći u provedbi reformi, mora im pružiti ciljanu podršku i osigurati poticaje. Takav plan treba izraditi Njemačka i kancelarka Merkel.

Gotovo 60 godina Nijemci su smatrali svojom najvećom obvezom sudjelovati u razvoju moderne Europe. Danas je, pak, glavna obveza Njemačke da preuzme glavnu ulogu u spašavanju te iste Europe. Takva nagla promjena zadaća Nijemcima ne pada lako budući da su u prošlosti često bivali poticani na to da preuzmu vodeću ulogu, samo zato da bi ih se poslije moglo optuživati za agresivno ponašanje. Ali nijedna zemlja osim Njemačke ne može Europu izvesti iz krize i obnoviti je.

Europa si djelomičnim rješenjima kupuje vrijeme, ali pritom ne rješava međusobno isprepletene probleme državnih dugova, banaka i konkurentnosti. Njemačka je inzistirala na usvajanju fiskalnog pakta budući da smatra da to može biti kamen temeljac obnovljene Europe. Njemačka kancelarka Angela Merkel zna da Nijemci ne žele rasipati svoj novac. Oni brane svoj europski identitet i spremni su pomoći ako im se predstavi izvediv plan. Nove vlade u Italiji i Španjolskoj inzistiraju na proračunskoj disciplini i provedbi strukturnih reformi. Ta spremnost u kombinaciji s potporom Europske središnje banke i kancelarkinom novim kursom popravile su gospodarske prognoze. Ali to nije dovoljno, jer postoje brojni rizici.

Bez gospodarskog rasta Italiji, Španjolskoj i drugim krizom pogođenim zemljama bit će mnogo teže provesti proračunske i strukturne reforme. Što će ostati od političke potpore koju trenutnu uživa premijer Mario Monti, ako Italija ne bude predstavila konkretne rezultate? I koliki će biti troškovi raspada eurozone, ako ga prouzroči njemačka politika štednje, što mnogi prognoziraju?

Njemačka mora svoju ideju o fiskalnom paktu pretvoriti u plan koji će zemljama nuditi poticaje i potporu – ako svoje riječi budu pretakali u djela. Zemlje, koje nisu spremne pridonijeti svome vlastitom spasu, Njemačka ne može i ne treba spašavati. Ali zato ostalima može pomoći da održe političku potporu za svoje planove. Njemačka i njeni europski partneri sada moraju izložiti te poticaje, umjesto da protivno svojoj volju nameću djelomične mjere? Kako bi mogao izgledati jedan takav plan obnove?

Mario Draghi zna da središnja banka ne može spasiti zemlje koje su izgubile kontrolu nad svojim financijama. Ali može podržati one zemlje i banke koje su spremne provesti reforme. Njemačka izjava da političari ne smiju kritizirati ECB pokazuje da je njemačka vlada na takvu potporu već pristala. ECB bi svojom intervencijom mogao devalvirati euro, što bi krizom pogođenim zemljama moglo pomoći.

Uz potporu Europske investicijske banke Europska komisija bi sredstva koja se nisu iskoristila u cijelosti mogla iskoristiti za povećanje ulaganja u strukturne reforme, s europske bi tvrtke mogle osigurati privatna ulaganja. Tim bi se koracima vladama koje su spremne na reforme pokazalo da strukturne reforme omogućuju otvaranje novih radnih mjesta i priljev svježeg kapitala.

Politika tržišta rada dosada je bila usmjerena na zaštitu postojećeg, a ne na usklađivanje sposobnosti i potreba unutar Europske unije. Ako se Komisija posveti toj zadaći , bit će moguće smanjiti stopu nezaposlenosti. U vremenu smanjivanja proračuna i otvaranja protežiranih tržišta ti bi koraci bili skromna pomoć. Sada je potrebna hrabrija inicijativa kako bi se osigurao uspjeh vlada koje su spremne na provedbu reformi i cijele eurozone. Neki su predlagali uvođenje zajedničkih obveznica ili povećanje kriznih fondova. Ja bih pak želio podsjetiti na ideju g. Alexandera Hamiltona, koja se bolje uklapa u njemačke ciljeve, a to je kombinacija fiskalne unije i proračunske discipline. Kao prvi ministar financija SAD-a Hamilton je preuzeo dugove koje su savezne države nagomilale tijekom Rata za nezavisnost. Ali on je to učinio samo jednom. Nakon toga dugovi saveznih država bili su podvrgnuti pravilima tržišta, što znači da su mogle bankrotirati. Njemački cilj trebao bi biti da se članice eurozone, neovisno o odredbama fiskalnog pakta, podvrgne disciplini tržišta. Kao poticaj za reformsku politiku Njemačka bi mogla ponuditi euroobveznice, kojima bi se financirao jedan dio starih dugova, ali samo onda ako obećanjima budu slijedila djela. Njemačkoj također treba vizija koja bi obuhvaćala i prostor izvan eurozone: Poljskoj bi trebala poravnati put u monetarnu uniju, a Veliku Britaniju uključiti kao aktivnog sudionika. Također bi trebala izbjegavati prijepore oko nevažnih tema i spriječiti kreditnu krizu u Jugoistočnoj Europi.

Za krizu eurozone ne postoji jednostavno rješenje. Ali „teturanje" bez jasnih ciljeva i poticaja krije velike opasnosti. Njemačka sada mora pokazati put. Stoga bi bilo dobro da predstavi jasan plan za obnovu koji mora biti u skladu sa sposobnostima cijele Europe, a ne samo Njemačke jer samo takvim planom će dokazati da može biti europski lider.

Izvor: FINANCIAL TIMES DEUTSCHLAND

N.P.