Ni Pariz ni Berlin ne podržavaju pismo s „konkretnim uputama" za ponovno aktiviranje gospodarstva.
Nije dovoljno samo mršavjeti, potrebno je i rasti. To je poruka koju je tucet šefova vlada europskih zemalja – među kojima se nalaze Talijan Mario Monti i Španjolac Mariano Rajoy – poslalo u obliku pisma predsjednicima Europskog vijeća, Hermanu Van Rompuyu, i Europske komisije, Joséu Manuelu Durãu Barrosu. Da pismo postoji jučer je otkrio talijanski premijer, Mario Monti, na sastanku s financijskom zajednicom na Milanskoj burzi. Zemlje potpisnice namjeravaju „dati snažan poticaj s konkretnim i djelotvornim uputama za europski rast" uoči samita koji će se održati 1. i 2. ožujka.
Monti nije imenovao zemlje koje su potpisale pismo, ali je otkrio da ga nisu potpisali vođe Francuske i Njemačke. Ubrzo se saznalo da su ga, osim talijanskog i španjolskog, potpisali i šefovi vlada Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske, Irske, Finske, Estonije, Litve, Slovačke, Republike Češke, Poljske i Švedske.
Pismo ne napada dominantne teze o potrebi štednje u javnim računima, već se ograničava na traženje fleksibilizacije i liberalizacije sektora. Ustvari, u njemu se navodi kako je „esencijalno" postaviti javne račune na održivi put, bez čega neće biti moguć snažan i trajan oporavak, ali i naglašava da su, osim štednje, potrebne i reforme kako bi se moderniziralo gospodarstvo, povećala konkurentnost i ispravile makroekonomske neravnoteže.
Uglavnom je riječ o tome da treba liberalizirati neke sektore, počevši od službi; stvoriti integrirano digitalno tržište do 2015.; imati efikasno tržište energeticima do 2014. (uklanjajući zakonske prepreke); staviti veći naglasak na inovaciju; liberalizirati globalna tržišta (sporazumima o slobodnoj trgovini); smanjiti troškove europske regulacije; poboljšati funkcioniranje tržišta rada i napredovati u financijskoj reformi.
Šef talijanske vlade želio je jasno dati na znanje pred investitorima okupljenima u Milanu, gdje je otkrio da pismo postoji, da Italija ne samo da ispunjava zadaće kako bi izašla iz sjenovite zone, već da radi korak dalje: „Vlada pokušava maknuti Italiju s popisa zemalja s problemima kako bi se našla na popisu onih koje pridonose pronalaženju rješenja". Po tom pitanju, Mario Monti dao je naslutiti kako je njegova vlada preuzela vodstvo po pitanju spašavanja Grčke: „Italija naporno radi i radit će kako bi se držalo pod kontrolom najopasnije žarište. Sve je jasnije uvjerenje da bi moguća perturbacija u Grčkoj utjecala na velik broj zemalja".
Montijevo pojavljivanje na Milanskoj burzi osim toga iznijelo je na vidjelo da šef tehnokratske vlade i dalje uživa – unatoč oštrini nekih njegovih mjera – podršku, poštovanje pa čak i naklonost širokih sektora talijanskog društva. Prekinut nekoliko puta snažnim aplauzom, bivši europski povjerenik želio je najaviti kako „više neće biti potrebni novi programi štednje". Sada ih je potrebno provesti u praksi, s posebnim naglaskom na borbi protiv utaje poreza.
Od početka ove godine, tržišta su Montijevo djelovanje podržala mnogo više nego Rajoyevo. Premija rizika Italije iznosila je krajem 2011. oko 200 baznih bodova više od španjolske, a sada je razlika samo 20 bodova.
Mario Monti također je najavio da će reforma tržišta rada ići dalje, sa ili bez podrške sindikata. Premijer je pred investitorima objasnio da je, kad je njegova vlada započela mirovinsku reformu, to učinila hitno i bez zastajanja kako bi pregovarala s onima koji su njome pogođeni jer se, na kraju krajeva, ticala samo jednog dijela društva. Na isti je način bez razmišljanja srezao privilegije određenih sektora – odvjetnika, bilježnika, farmaceuta, taksista – i preživio ulične prosvjede pogođenih, koji nisu bili ni brojni ni zarazni kao što se očekivalo.
Naprotiv, strategija za provođenje reforme tržišta rada bila je suprotna. Vlada održava – ne uvijek pred očima javnosti – niz sastanaka kako bi pokušala postići dogovor o reformi. Mario Monti rekao je da „još uvijek čeka" da dođe do dogovora sa sindikatima i poduzetnicima, iako je dodao da će vlada predstaviti reformu pred parlamentom prije ožujka, „i ako ne bude dogovora sa suprotnom stranom".
Izvor: EL PAÍS
N.P.
