Hrvatski sabor je u petak 11. svibnja s 84 glasa zastupnika prihvatio nacrt Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji i uputio ga u drugo čitanje, a među zastupnicima koji su dali svoj glas »za« više ih je koji se deklariraju kao katolički vjernici, pa se još jednom očitovalo da je stranačka stega za njih bila važnija od savjesti. Nije poznato je li koji od zastupnika koji se deklariraju kao katolici doživio u sebi sukob između onoga što je od njega zahtijevala politička stranka kojoj pripada i onoga što zahtijeva crkvena doktrina, no očito je da su neki zastupnici žrtvovali svoje zajedništvo s Crkvom da bi udovoljili stranačkoj stezi. I kad je riječ o apologiji komunističkih zločina privrženost političkoj stranci, konkretno Komunističkoj partiji Jugoslavije, još uvijek prevladala nad savješću, nad elementarnom čovječnošću.

Očito je, u današnjoj Hrvatskoj događa se stanovito diviniziranje političkih stranka. Nije li npr. oblik diviniziranja SDP-a kad radi očuvanja slike o monolitnosti provodi tobožnje izbore za predsjednika stranke sa samo jednim jedinim kandidatom? Nije li upravo nevjerojatno kako se manipulira primjerima ponašanja u zemljama s dugom i čvrstom demokratskom tradicijom kad se selektivno izabire samo ono što može baciti prašinu u oči ili začepiti usta hrvatskim građanima? Nije pritom riječ o ovoj ili o onoj osobi, već je riječ o novoj pljusci demokratizaciji stranke u kojoj se nekada desetljećima isključivo potvrđivalo unaprijed izabrane i nametnute kadrove.

Pitanje stvarne demokratizacije nameće se i glede - HDZ-a. Pozornost privlači doista neobična odluka koju je donijelo predsjedništvo te stranke 8. svibnja da se svim delegatima na stranačkom skupu ne omogući samo sudjelovanje u raspravi već i tzv. »ispravak netočnog navoda«. Ta odluka, naoko benigna, mogla bi, ako delegati to navrijeme ne prozru, postati prava mina i onemogućiti i samu svrhu izbornoga sabora: izbor novoga predsjednika. Ako se, naime, u raspravu uključe svi delegati, ako se brojni od njih posluže i tzv. »ispravkom netočnog navoda«, taj sabor ne može se završiti pa da potraje puna 24 sata.

(Cjeloviti tekst donosi Glas Koncila od 20. svibnja 2012.)