Odluku Vlade o raskidu ugovora s graditeljima Pelješkog mosta, oni kojima ni na pameti ni na srcu nisu hrvatski nacionalni interesi, tj. dočekali su trijumfalistički ističući da je taj most konačno postao prošlost. Prijašnja koalicijska vlada desnoga centra zagrizla je u taj projekt od općenacionalnoga interesa te potvrdila ugovor vrijedan gotovo 2 milijarde kuna sklopljen 2007. Da se taj most gradio bez kredita, trebalo bi u državnom proračunu nekoliko godina izdvajati manje novca od trećine onoga što se redovito izdvaja za različite udruge »civilnoga društva«, dakle izgradnja toga mosta je itekako moguća. No, još se jednom očitovalo koliko u današnjoj Hrvatskoj nedostaje elementarne svijesti o važnosti konsenzusa o legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim interesima, jer što bolja teritorijalna integracija apsolutan je i nesporan legalni i legitimni interes svake države. Da su političari vjerniji hrvatskim nacionalnim interesima, poradili bi na postizanju toga konsenzusa i da je taj konsenzus postignut, ne bi se promjenom garnitura na vlasti dovodili u pitanje projekti od općenacionalnog interesa. Budući da nema konsenzusa o tom općenacionalnom interesu, sadašnja vlast srušila je jedan dobar nacionalni projekt. Za razliku od sadašnjih vlasti najneobrazovaniji čovjek toliko je mudar da zna da put do svoje dislocirane čestice nikada neće uređivati na tuđoj čestici, ako mu je ikako moguće po svojoj zemlji.
Također odlazak najviših dužnosnika Republike Hrvatske u slovensko Tezno, jedno od gotovo 2 tisuće stratišta partizanske i komunističke osvete i represije nad tisućama Hrvata, u utorak 15. svibnja, treći dan nakon komemoracije na Bleiburgu, očitovanje je produbljivanja podjela u suvremenom hrvatskom društvu. Je li moguće da ti dužnosnici nisu zapazili da su se na Bleiburgu okupili stvarni predstavnici naroda, a na Teznom osamljeni političari? Pohodom Teznom produbljena je podjela u hrvatskom društvu, i to na crti odluke Predsjedništva Hrvatskoga sabora da to državno tijelo, koje bi trebalo odražavati volju cjelokupne političke nacije, više ne bude pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu. Političari su, umjesto logičnog i nužno potrebnog stvaranja konsenzusa o jedinstvenom pijetetu prema svim žrtvama i o jedinstvenoj osudi zločina, bez obzira na to tko ih počinio, tako dali novu pljusku nacionalnom pomirenju i učvrstili podjele u društvu.
(Cjeloviti tekst u Glasu Koncila od 27. svibnja 2012.)
foto: Pixsell
