Svjedoci smo već druge smjene ministra u vladi Kukuriku koalicije a pravi razlozi nisu objavljeni. Premda nije moguće opravdati postupanje u duhu političkoga protekcionizma ipak je izvjesno da je ministrica dirnula u financijski veoma krupne interese vezane uz projekte kao što su hidroelektrana u Dubrovniku i sve ono čemu bi ona trebala zapravo poslužiti, termoelektrana u Plominu, ili u interese vezane uz gospodarenje otpadom zagovarajući povećanje obujma recikliranja sa 23 na 50 posto, kako traži Europska Unija, ili interese vezane uz kriminal u otkupu plastičnih boca i interese vezane uz korištenje plastičnih vrećica. Udruge koje se bave ekološkim pitanjima nisu se ovih dana ustručavale govoriti o mafijaškom ponašanju i interesima »mafije« na tom području. Ministrica je, kako je objavila, dobivala i prijetnje, a vlada Kukuriku koalicije ipak joj je okrenula leđa. Nije li to više nego očit znak da se aktualna vlast bez pridržaja priklonila određenim interesnim grupama i lobijima, izdajući na taj način svoju temeljnu dužnost da bude u službi općega dobra?

Slično priklanjanje aktualnih vlasti izričitim interesima moćnih pojedinaca i interesne skupine, a na izričitu, golemu štetu običnih građana, iskazano je u prijedlogu Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Naime, stanoviti osiguravateljski lobi naišao je na otvorena vrata u Ministarstvu financija (!) koje je stalo iza prijedloga zakona koji, kako kažu eksperti, derogiraju odredbe Zakona o obveznim odnosima te se na taj način višestruko pogoduje osiguravateljskim društvima: sužava se broj osoba koje imaju pravo na odštetu na temelju obveznog osiguranja u prometu, smanjuje se drastično visina odštete jer su predviđene nove tablice odšteta koje bi zakon ovjerovio, stvaraju se zapreke da oštećena osoba može uopće podnijeti zahtjev za odštetu; onemogućuje se da oštećena osoba svoja prava izbori u sudskom postupku s osiguravajućim društvom...

Nije neobično da se pojedinci i skupine na sve pa i nečasne načine bore za svoje interese, ali jest tragično i etički nedopustivo da državne vlasti, koje su dobile mandat da služe općemu dobru, svjesno pogoduju tim nositeljima krupnoga kapitala, koji su očito sve pohlepniji, nanoseći na taj način izravnu štetu mnogim građanima i čitavome društvu. Jesu li nositelji aktualne vlasti svjesni razmjera svoje korumpiranosti ako su ih ti lobiji kupili, odnosno razmjera neodrživosti takve politike?

(Cjeloviti tekst donosi Glas Koncila od 24. lipnja)
Ivan Miklenić