Čelnik SDA Sulejman Tihić u razgovoru za Der Standard kritizira politiku prema izbjeglicama u BiH, međunarodnu zajednicu i srbijanskog predsjednika Borisa Tadića koji je došao u Banju Luku na proslavu 20. obljetnice osnutka Republike Srpske.

Vlada u Bosni i Hercegovini sastavljena je u prvom redu zbog snažnog financijskog pritiska. Je li normalan demokratski proces u BiH uopće moguć?

Kada govorimo o BiH, govorimo o jednom nedovršenom sustavu. Ali pri sastavljanju vlade prvi put smo uspjeli ravnati se ne po etničkom, već po građanskom principu. Do sada je Hrvate u vladi uvijek imenovao HDZ. Sada su prvi put multietnički socijaldemokrati imenovani na funkcije namijenjene Hrvatima.

Kada će BiH podnijeti zahtjev za status kandidatkinje za članstvo u EU?

Do kraja mjeseca imat ćemo novo Vijeće ministara, u veljači ćemo donijeti Zakon o popisu stanovništva i Zakon o državnoj pomoći. To znači da bismo teoretski u ožujku mogli podnijeti zahtjev za status kandidatkinje.

Srbija u prosincu nije dobila status kandidatkinje. Bojite li se i Vi da bi se proces europskih integracija nakon hrvatskog pristupa mogao usporiti?

Ove godine u Srbiji se održavaju izbori i to će se odraziti na cijeli proces. Ali Bosna će brže napredovati.

Brže od Srbije?

Srbija je do sada bila bolja, ali mi ćemo to nadoknaditi. Također bi bilo u redu da mi status kandidatkinje dobijemo 2013., zajedno sa Srbijom.

Dana 09. siječnja obilježena je 20. obljetnica osnutka Republike Srpske, kojoj su nazočili važni srbijanski političari, među kojima i predsjednik Boris Tadić.

To je politika s dva lica. Tadić s jedne strane govori o teritorijalnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine, o suverenitetu. Ali on nije dosljedan, jer također govori o Republici Srpskoj kao srpskom entitetu, što, naravno, nije u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom. Jer po Daytonskom sporazumu RS je višeetnički entitet, odnosno entitet Srba, Bošnjaka i Hrvata. Kada se Tadić zauzima za RS, mora se također zauzimati za ravnopravnost Bošnjaka i Hrvata. RS je od višeetničkog entiteta postao isključivo pravoslavni entitet. U Republici Srpskoj pravoslavni blagdani se slave kao praznici entiteta. A kada je otvorena zgrada vlade RS, blagoslovio ju je pravoslavni svećenik, iako u vladi također rade Hrvati i Bošnjaci. Mi Republiku Srpsku nikada nećemo prihvatiti kao srpski entitet. I nikada nećemo 09. siječanj prihvatiti kao dan Republike Srpske, jer su na taj datum počinjena masovna ubojstva, progoni i etnička čišćenja. Jako nas čudi, da su 09. siječnja, na proslavi obljetnice osnutka Republike Srpske u prvim redovima sjedio hrvatski vrh i novi premijer Bosne i Hercegovine, Vjekoslav Bevanda. Oni su zapravo slavili dan kada su Hrvati protjerani iz Republike Srpske. Danas u RS-u živi manje od pet posto Hrvata.

Mislite li da bi se prognanici mogli vratiti?

Živimo u nepravednom svijetu i u jednom takvom svijetu još smo dobili i Daytonski sporazum, kojim su prihvaćenja pustošenja počinjena od strane Srba. Međunarodna zajednica legalizirala je RS iako su svi sudovi, uključujući Haški tribunal za ratne zločine, utvrdili da su srpske postrojbe počinile masovna ubojstva i genocid. Međunarodna zajednica odustala je od povratka izbjeglica, zapravo nikada i nije dovoljno radila na rješavanju tog problema. U Republiku Srpsku vratio se tek mali postotak Bošnjaka, i još manje Hrvata. Ni Republika Hrvatska nije učinila ništa za povratak prognanika u RS. Čini se da u nekim glavama još uvijek živi podjela Bosne, odnosno Miloševićev i Tuđmanov plan. Po našoj procjeni u Republici Srpskoj sada živi oko 15 posto Bošnjaka. No problematično je to što ih je registrirano samo osam do deset posto. Dio uopće nije registriran, jer bi u tom slučaju izgubili sva stečena socijalna prava. Mi ćemo sada izmijeniti zakone koji će omogućiti Bošnjacima da zadrže svoja socijalna prava ako se registriraju u RS-u.

Je li problem u tome što Bošnjaci nemaju povjerenja u RS?

Nije uvijek primarno riječ o povjerenju, već o pravima. Primjerice, ako jedna trudnica iz RS-a ima kompliciran porod, ne šalje ju se u Tuzlu, već u Valjevo, u Srbiju. Mi smo sada promijenili taj zakon, tako da se sada trudne Bošnjakinje iz istočne Bosne mogu bez problema poroditi u Tuzli. Mislimo da će taj zakon omogućiti da se poveća broj Bošnjaka i eventualno Hrvata u Republici Srpskoj.

Vi ste jednom prigodom ustav BiH usporedili s kućom u koju nitko ne ulazi.

Mi osjećamo da nas je međunarodna zajednica napustila. Imamo vrlo skup i nefunkcionalan sustav koji nam je nametnula međunarodna zajednica. Srbi imaju 50 posto teritorija i 50 posto prava, a samo trećinu stanovništva. Međunarodna zajednica nam je rekla: vi to morate riješiti između sebe. Ali kako? Republici Srpskoj nije u interesu sklapati sporazume koji joj ne idu na korist.

To znači da ćete se morati pomiriti s postojećim ustavom.

Nepravedna rješenja nikada nisu dobra. Da nas dvoje imamo zajednički komad zemlje i ja uzmem veći dio jer ste vi slabiji, onda biste mi mogli reći: dobro, mi unatoč tome možemo živjeti zajedno. Vi možda ne biste pravili probleme. Ali bi li isto tako postupilo i Vaše dijete?

Vi mislite da će sljedeća generacija reagirati?

Da, sljedeća generacija tražit će da joj se vrati oduzeto. Mi smo sada snažniji i ne tražimo prijepore. Ali međunarodna zajednica mora provesti pravedno rješenje. Svi oni koji žele da se OHR zatvori, ili nisu dobronamjerni ili su neupućeni.

Izvor: DER STANDARD