Jeruzalemski Haaretz (haaretz.com) od 14. veljače 2012. objavio je članak Adara Primora („Published 05:48 14.02.12.") pod naslovom „Hitlerovi mali brkovi" (Hitler's little mustache). Pisan je u sklopu posjeta predsjednika Ive Josipovića i ministrice Vesne Pusić Izraelu. Članak vrvi predrasudama, velikosrpskim pretjerivanjem, krivim procjenama i jednostranim pristupom, a na štetu ugleda Hrvata, hrvatskih predsjednika dr. Franje Tuđmana i dr. Ive Josipovića te hrvatske države u cjelini.

Provokator na tiskovnoj konferenciji

Podjseća nas autor kako je 1999. dva mjeseca prije Tuđmanove smrti na tiskovnoj konferenciji postavio predsjedniku Republike Hrvatske pitanje: „Kaže se da ste jednom rekli: Hvala Bogu, moja žena nije ni Srpkinja ni Židovka", te je k tomu dodao još i ovo: „Osim toga, u engleskoj verziji svoje knjige ispravili ste odlomke koje bacaju sumnju na razmjere holokausta, ali ne i u verzijama na drugim jezicima".

Primora je bio na tiskovnu konferenciju Predsjednika Republike Hrvatske, a ne povjesnika dr. Franje Tuđmana. Od svih mogućih pitanja unutarnje i vanjske politike njega je zanimala nacionalnost Prve dame hrvatske države?! Stvarno profesionalno, ali ne novinarski već provokatorski. Da ne velim specijalnoratovski. Primora se obračunava s mrtvim Tuđmanom, jer nije zadovoljan njegovim odgovorom.

Čvrsto na velikosrpskom stajalištu

Tuđman je, naime, ispravo procijenio broj žrtava u radnome logoru Jasenovac. Vjerojatno bi ta procjena od najviše 40.000 bila još preciznija da su izvršena sustavna iskapanja i istraživanja Jasenovca. Nekome je očito u interesu da do njih nikad ne dođe, kako bi se moglo i dalje na štetu hrvatskoga naroda i hrvatske države manipulirati brojem žrtava. Dokaz tomu je i rečeni članak, koji vrvi pogledom zloga oka. Unatoč činjenicama autor zaključuje kako je riječ o „revizionističkom odgovoru nacionalističkog predsjednika". Primori je, naime, premalo 40.000 žrtava!

Autor o broju žrtava piše s nedvojbenoga velikosrpskog stajališta: „Neki navode 850.000 od čega su četvrtina bili Židovi". Na temelju čega je došao do ovih podataka, kad iskapanja nije bilo – prema tome niti DNK analize žrtava? U SAD-u postoje knjige ulaska i izlaska iz radnoga logora Jasenovac, koje bi nam mogle o brojkama nešto pobliže reći i prekinuti licitiranje manipulatora, ali nikako da dođu na dnevni red. K tome logor je funkcionirao sve do 1948. godine. Dvije i pol godine pod zvijezdom petokrakom. S tim se činjenicama Primora ne zamara. On ima primarne unaprijed zadane zaključke izvučene iz ropotarnice totalitarnoga jugoslavenskog komunističkog režima.

Josipović ustaša?! Pusićka pošteđena!

Kako bi ih mogao uvjerljivije operativno pustiti u javni promet upomoć je nazvao doživotno plaćenoga bivšeg predsjednika Mesića o kojemu je u Hrvatskoj izišla knjiga pod naslovom Krivokletnik. Autor članka potpuno krivo smatra kako je njegov sugovornik i istomišljenik „doveo Hrvatsku u novu eru" nakon što je Tuđmana „svladao rak". U brzoglasnom razgovoru Mesić Primori „priznaje" kako je u Hrvatskoj „nostalgija za kvislinškom državom izblijedjela ali nije nestala".

Kao argument poslužile su „velike javne mise kojima se slavila uspomena na Antu Pavelića", zatim su krive „ulice u brojnim gradovima" koje još nose ime „suradnika", dok se spomenici partizanima i žrtvama fašizma „uništavaju". Ne samo to, kriv je i Josipović, jer je „prvi predsjednik koji je posjetio Bleiburg u Austriji, gdje je na kraju rata ubijeno mnoštvo ustaša". Bit će da je i Josipović prikriveni ustaša?! Je li to Mesić pokušao minirati Josipovića u Izraelu? Izgleda da jest. Nigdje ne spominje svoju nekadašnju stranačku kolegicu Vesnu Pusić. Samo Josipovića dovodi u negativni kontekst. A to što je Pusićkin otac bio zaprisegnuti službenik ustaškoga režima u NDH tijekom cijeloga Drugoga svjetskoga rata u ovom slučaju nije bilo zanimljivo Mesiću i Primori.

Kakav informator, takav autor i posljedično očajan članak. I kad bi ovdje završila priča iz Haaretza, cijela stvar ne bi zavrijedila truda jednoga komentara. Još smo dobro i prošli budući da uz Tuđmana i Josipovića člankopisac nije napao i spašavatelja Židova, blaženog mučenika i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca.

Zadrtost i pretjerivanje

Hrvatske (ne)prilike Adara Primora, međutim, više ne zadovoljavaju pa prelazi na širi kontekst. Europski. Prevršio je mjeru, Europu ne damo, kad smo joj već za sitniš prodali Hrvatsku. Naime, povijesni revizionizam kruži „postkomunističkom" Europom. Tako bismo mogli, parafrazirajući Marksovu prvu rečenicu Kapitala, opisati ono što slijedi. A to je primjer Ukrajine u kojoj su, zamislite, „stotine ljudi" marširale u znak sjećanja na „nacionalista Stepana Banderu". Ukrajina, podsjećam, ima skoro 47 milijuna stanovnika!

Nadalje, u Estoniji započelo je priznavanje lokalne postrojbe „koja je bila podčinjena Waffen SS-u". U toj planetarno važnoj operaciji „najistaknutiji od svih je litavski ministar vanjskih poslova Audronius Azubalis". On je „napao osam članova parlamenta svoje zemlje koji su na 70. godišnjicu konferencije u Wanseeu potpisali europsku deklaraciju o jedinstvenosti holokausta". Zamislite – jedan ministar! To je podatak usporediv jedino s hrvatskim „velikim javnim misama".

Dva brkata zločinca

Navodno je, autor ne navodi gdje, Azubalisova glasnogovornica izjavila kako „nije moguće pronaći razlike između Hitlera i Staljina, osim veličine njihovih brkova. Hitlerovi su bili manji." Autor se s tim ne slaže, premda je, pogledajte fotografije, očito da su Hitlerovi brkovi manji od Staljinovih otprilike koliko iznosi i razlika između broja žrtava koje su iza sebe ostavila dva totalitarizma kojima su brkonje bili na čelu. Glasnogovornica je u pravu!

Autor, osim s dioptrijom, ima problem i s eurospkim, kako kaže, „dvostrukim genocidom" i njegovim zagovornicima, koji su „sve brojniji" i nastoje „priznati nacizam i staljinizam kao zajedničko europsko nasljeđe i održati dan sjećanja na žrtve oba totalitarna režima". Što tu ima loše, autor u ovom pasosu ne navodi. Zato treba pažljivo čitati do kraja.

Proizraelski tabor u Europi?

Sve je to, dakle, marljivi autor uspio zabilježiti i nabrojati, ali je zaboravio, držim da je to učinio namjerno, navesti Srbiju u kojoj su četnici, kolaboranti s okupatorskim nacističkim režimom, u pravima službeno izjednačeni s antifašistima. Tijekom Drugoga svjetskog rata Beograd je bio prvi europski grad temeljito očišćen od Židova.

Autor se zato vraća na Josipovićev posjet Izraelu: „Ulazak njegove zemlje u EU ojačat će proizraelski tabor u Europi. Izrael bi ga trebao toplo pozdraviti. No, također bi trebao iskoristiti njegov posjet i izraziti bekompromisno stajalište protiv teze 'dvostrukog genocida', koja nije ništa drugo negoli revitalizacija holokausta i pokušaj da se opravdaju protivnici Sovjeta i njihovi zločini". U pristupnom ugovoru Hrvatske Europskoj uniji nigdje se ne spominje proizraelski tabor.

Poštovani čitatelji, ako ne vjerujete što ste upravo pročitali, pročitajte još jednom. Riječ je o napadu na europska službena stajališta o potrebi osude svih totalitarnih režima i o potrebi jačanja svijesti o svim žrtvama totalitarnih režima. To je stajalište koje zagovara i Mesić. Nadamo se da Josipović u Izraelu brani službena europska stajališta ako su tijekom službenih razgovora dovedena u pitanje. Europska stajališta u ovim su pitanjima i hrvatska.

Mesiću je oprošteno ustašovanje

Dolazimo do završnih zaključaka: „Josipovićeva odluka da položi vijenac u Bleiburgu donesena je uime nacionalne pomirbe. Prije toga je posjetio Jasenovac. Posjet prema posjetu. Savršena ravnoteža. Osudio je zločine fašizma i poklonio se sjećanju na žrtve komunizma. Pokušao je povući crtu u prošlosti kako bi izgradio budućnost. Međutim, izjednačavanje krvnika i njihovih žrtava ne će dovesti do pravog pomirenja. Staljinizam, koliko god strašni bili njegovi zločini, nije razvio rasnu teoriju i nije se bavio sustavnim ubijanjem naroda. Izjednačavanje je grijeh protiv povijesti, koja ne će oprostiti onima koji umanjuju i iskrivljuju holokaust".

Predsjednik Josipović ne „izjednačava krvnika i žrtvu". Je li u zaključnom pasusu opet posrijedi utjecaj Mesića? Znaju li u Jeruzalemu da je on jedno vrijeme pjevao ustaške pjesme i pritom trpao dolarske čekove u džep? Ako znaju, a znaju, zašto su mu to oprostili, a Josipoviću nisu oprostili odlazak na Bleiburg?

Uime rase i klase

Treba autoru članka reći da se staljinizam (komunizam) bavio sustavnim ubijanjem više naroda unutar SSSR-a. Titoizam je po uzoru na staljinizam ubijao narode, osobito hrvatski, unutar Jugoslavije. Sustavna i masovna ubijanja bez obzira jesu li se provodila uime rase ili klase, ili nekoga drugog ideološkog razloga, treba osuditi. Nema jednakijih među krvnicima, niti među žrtvama. Težiti cjelovitoj istini o svim totalitarizmima i o svim njihovim žrtvama ne znači umanjivati i iskrivljavati holokaust. Svaka zadrtost u tom pogledu, ma od koga dolazila, ne donosi ništa dobroga. Zločin uime rase ili klase jest zauvijek i jedino zločin.

Hrvati su posebno osjetljivi na izjednačavanje krvnika i žrtve. Vjerojatno u istoj mjeri kao i Židovi. Upravo im se takvo izjednačavanje događa pri MKSJ u Haagu u kontekstu posljednje velikosrpske agresije na Hrvatsku, koju, nažalost, autor članka u svojoj uskogrudnosti nije ni spomenuo. A Mesić ga sigurno na to nije podsjetio, jer je pri istom tom sudu svjedočio protiv vlastite domovine i pridonio izjednačavanju velikosrpskog krvnika i hrvatske žrtve.

Ostaje samo otvorenim pitanje je li Mesić prije razgovora s jeruzalemskim listom uskladio stajališta s ministricom vanjskih poslova, haenesovkom Vesnom Pusić. Na ovakvu minu predsjednik Josipović, koliko je poznato, za svojega mandata još nije nagazio. Na nju začepljenoga nosa Pantovčak mora reagirati. Mesić je najveći kostur Sanaderove politike, koji je dolaskom HNS-a na vlast dobio krila u provođenju paralelne politike u odnosu na Pantovčak i Banske dvore.

Nenad Piskač