Danas je u 19 sati u prostoru Galerije Nova otvorena izložba Odgovornost za viđeno: Priče iz negativnog prostora.
Istoimena instalacija ujedno je i zagrebačko predstavljanje hrvatskog nastupa na 54. Venecijanskom bijenalu pod nazivom Potrebno je živjeti samouvjereno...gledajući, na kojem se predstavlja filmski i fotografski rad nedavno preminulog Tomislava Gotovca (pod preudonimom Antonia G. Lauera) te red izvedbenog kolekviva BADco., prema izboru kustoskog kolektiva WHW (Što, kako i za koga).
Glavni adut, koji bi Hrvatsku trebao izdvojiti od ostalih nacionalnih projekata, su Gotovčevi kontroverzni eksperimentalni filmovi, od kojih neki uključuju eksplicitne seksualne scene. izložba preispituje značenje i stvarnost Gotovčeva života kao umjetnika te njegovog opusa, kao i razumijevanje slobode i umjetničke autonomije iz njegove perspektive.
Ono što povezuje Gotovčev rad i rad BADco. jest ujedno i fokus izložbe - kritički diskurs utemeljen na tematizaciji procedure gledanja, načina promatranja i politika pažnje, unutar i izvan konvencija izložbe.
U središtu projekta je pitanje posredovane odgovornosti koje se odnosi na događaje kojima smo svjedočili u slikama i kroz različite oblike gledanja. Instalacija u Veneciji osmišljena je kao kazalište ostvareno drugim sredstvima te oblikuje polje napetosti između moći slika da mobiliziraju našu kolektivnu imaginaciju, njihove sposobnosti da otvore ili zatvore horizonte budućnosti, te različitih oblika gledanja. Ideja je otvoriti prostor za kritički i transformacijski rad gledanja.
Sam naziv ujedno je i citat Tomislava Gotovca, koji na mnoge načine sumira njegov umjetnički credo te je dovoljno sveobuhvatna da uključuje zahtjev da preuzmemo odgovornost za viđeno, što je dio naziva prostorno specifične instalacije BADco..
Izložba je otvorena do 24. ožujka 2012. godine, a do istog je datuma u toj galeriji otvorena i izložba Mjesto pod suncem kultnog beogradskog redatelja Slobodana Šijana u organizaciji Multimedijalnog instituta, koja je takođet realizirana u suradnji s kustoskim kolektivom WHW te izvedbonim kolektivom BADco.
S obzirom da su susreti i druženje s Tomislavom Gotovcem bili formativni za Šijanov rad, Mjesto pod suncem istodobno je posveta prijatelju kojeg više nema, daljnji korak u Šijanovu istraživanju života kinematografije te svojevrsna arheologija zajedničkog (kinematografskog) imaginarija i načina kako je 20. stoljeće komuniciralo filmom.
I.Ž.
